Zašto učimo boje?

Boje su sastavni deo naših života. Sve što nas okružuje je neke boje, i upravo te boje nam ponekad pomažu da vizuelno pronađemo predmet/objekat koji tražimo.

Deca počinju da „vide“ boje oko 6og meseca života. Međutim, to ne znači da ono može da klasifikuje predmete po boji, ili da može da prepozna koja je boja žuta a koja na primer crvena. Ono u tom periodu tek počinje da ih vizuelno razaznaje. Ova sposobnost uočavanja boja, laički rečeno „viđenja“ boja je pre svega refleksija mijelinizacije neurona u detetovom mozgu, odnosno predstavlja fiziološku osnovu za kasnije raspoznavanje i imenovanje boja.

Međutim, dete će tek sa 3 godine biti spremno razlikovati boje u smislu da će moći grupisati predmete prema njhovoj zajedničkoj karakteristici – boji. Grupisati, razdvajati, uklapati i na kraju imenovati boje u ovom uzrastu nam govori o kognitivnim sposobnostima deteta. Stoga i učenje boja, i potenciranje na njihovom usvajanju kroz grupisanje i uklapanje, pre svega predstavlja način stimulacije detetovih kognitivnih sposobnosti, ali naravno i perceptivnih.

Pri učenju raspoznavanja boja, važno je početi sa jakim, osnovnim bojama (pre svega crvena i žuta, a nakon toga plava i zelena). Smatra se da bi dete sa 4 godine trebalo umeti imenovati barem 2 boje. Takođe, prilikom učenja boja, važno je početi sa 3D materijalom kojim dete može da manipuliše, i gde kroz pokret može da usvaja nova saznanja dok tek kasnije kada postoji minimalan nivo usvojenosti, možemo preći na 2D materijal. I zapamtite, detetov osnovni način saznavanja sveta je igra! Zato mi sve što radimo, radimo kroz igru.